Hronika | |||
Vladanu Matijeviću uručena nagrada "Meša Selimović" |
utorak, 15. mart 2011. | |
Književniku Vladanu Matijeviću, za roman "Vrlo malo svetlosti", uručena je nagrada "Meša Selimović". Na velikoj sceni beogradskog Narodnog pozorišta dvadeset i treći put je uručena nagrada za najbolju knjigu u prošloj godini "Meša Selimović", i to Vladanu Matijeviću za roman Vrlo malo svetlosti, u izdanju zrenjaninske "Agore". Uručujući nagradu u ime kompanije "Novosti", generalni direktor kompanije i glavni urednik dnevnika "Večernje novosti" Manojlo Vukotić izrazio je uverenje da i Matijević, poput njgovih prethodnika, ide stopama velikana čije ime nosi ovo priznanje. O delu, koje je od 83 naslova koje su predložili članovi Velikog žirija u kome je bilo 47 najuglednijih kritičara iz svih većih gradova Srbije i Banjaluke, govorili su Draško Ređep i Mileta Aćimović Ivkov. Ređep je besedu naslovio "San i poraz", pošto je prepoznao da su to dve bitne odrednice nagrađenog romana koji je sačinjen od triptiha koji čine: pismo, testament i dnevnik. O svakoj od "ulančanih" pripovesti, Ređep je dao svoj sud stavljajući ih u kontekst autrorove ideje da na njemu svojstven pomalo uvrnut način kaže nešto o našem vremenu. Govoreći o porazu, jer tako je shvatio krajnji ishod svih Matijevićevih priča, Ređep je zaključio da su napisane aktuelno i bogato kroz tri različita rukopisa. Aćimović-Ivkov se pozabavio formom romana u besedi "Tamna strana stvari", opisavši da su to "tri tematski odvojene priče organizovane u jedinstvenu kompozicionu i smisaonu celinu, sa naglaskom na pojedine činjenice njihovog idejnog, motivskog i značenjskog sklopa". Svaki od junaka, veli on, "divni su ljudi, samo su mnogo nesrećni" i svaki iz svoje perspektive svedoči o sudbinskim kalvarijama kojima su bili izloženi. "Uvodeći teme koje se tiču svetova umetnosti, politike i vere, Matijević je, istakao je Ivkov, izgradio takvu narativu koja tek u snovima junaka-samotnika i gubitnika, nudi izmirenje sa uzljuljanim svetom. Zapis o braći Matijević je iznenadio i oduševio publiku svojom besedom "Došao sam radi braće rođene kad i ja", jer je odmah na početku iskoristio mogućnost koju mu je pružilo primanje ove velike nagrade da "kaže nešto o svojoj generaciji i to ne da bi se suprotstavio presudi da je ona kriva, presudi koja je doneta i u našim i u svim balkanskim sudnicama, jednoglasno, bez ijednog uzdržanog glasa". Ogradivši se da od besede ne očekuje korist, jer je "pisana iz potrebe jače od koristi i razuma", Matijević je poručio da je pisana da "ostane zapis moj o nama, braći oba pola što sada žive u različitim državama i različitim jezicima govore". "Ova beseda je samo eksces nastao iz potrebe da s nekim podelim sreću zbog nagrade i eksces naišao iz želje da to bude s generacijom, koja je bila nesrećna kao i mnoge prethodne na ovom poluostrvu, ali koja, pored svega, lako može ostati zanavek kriva i precima i potomcima", poručio je Matijević i dobio neuobičajeno buran i dugotrajan aplauz. (RTS) |